Kada se jave na crti,
Na kraju tuge i pira,
Visoke planine smrti,
I hladna jezera mira –

Ko èeka na meði? O, ta
Najveća tajna Å¡to traje!
Granica dveju lepota
I dveju sujeta! Å ta je?

To nemo raskrÅ¡će vera,
Most baèen izmeðu sreća,
Ta meða dveju himera –
Neg život i smrt je veća!

Znam èuva bezglasna žica
Sve zvuke neba i sveta,
I crna ponoćna klica
Sve boje sunèanog leta...

A strašna meða šta znaèi,
Å to deli pokret od mira?
Šumna je reka, kad smraèi,
Od svojih obala Å¡ira.